Perfekcionizam kao iscrpljujuća i neurotična crta ličnosti

Oni koji sumnjaju u vas mogu vam biti velika motivacija

Dok nisam počela da pohađam obuku za psihoterapiju, mislila sam da je kompliment kad mi neko kaže da sam perfekcionista. To mi je uvek bila potvrda moje odgovornosti, primećivanje da posvećujem pažnju detaljima i ona težnja da uvek budeš najbolji što možeš.

Read More

Nisko samopouzdanje i osećanje lične bezvrednosti

„Ne zaslužujem…“ je uverenje koje možete promeniti

Jedna od upečatljivih scena koje se sećam sa prakse dok sam studirala desila se u Institutu za mentalno zdravlje. Jednoj jako uznemirenoj ženi sestra je pomogla tako što joj je rekla : „Pokaži malo ljubavi sebi“.

Read More

Kako promeniti ponašanje partnera?

Pokažite ličnim primerom da nešto može da se radi i drugačije

„Ako nekog želimo da promenimo, onda to nije ljubav. Ljudi se vole onakvima kakvi jesu. Ili se ne vole…“

Većina psihoterapeuta koji se bave partnerskim odnosima složiće se oko jedne stvari: PROMENITI PONAŠANJE PARTNERA, KAO I BILO KOJE DRUGE OSOBE, NIJE MOGUĆE AKO TA OSOBA SAMA NIJE SVESNA POTREBE ZA PROMENOM. U osnovi, to je poprilično tačno.

Read More

Zaceljivanje rana koje traje celog života

Narcisoidni roditelji i njihova deca

Milica je potražila moju pomoć zbog anksioznosti. Panični napadi su bili česti i toliko jaki, da je dovela sebe u stanje da ne sme da ostane sama u kući, a ni da izađe napolje. Život se svodio na druženje i to retko, sa par prijatelja koji su imali razumevanje za nju, kao i na konstantne svađe sa partnerom. Strah je bio sveprisutan i sveobuhvatan, bez trunke uvida u svoje sposobnosti.

Read More

Deca u psihološkoj ordinaciji

Važno je i da roditelji „poprave“ sebe

Psihološka istraživanja pokazuju da se u poslednjih 15 godina značajno povećao broj dece koja nisu srećna, koja ne pokazuju i ne osećaju onu detinju sposobnost za radost, bezbrižnost, kreativnost.  Sve češće dobijam pozive od bar jednog roditelja koji prihvata da njegovom detetu treba stručna pomoć.

Read More

Kuda vodi uverenje da su uvek drugi krivi za sve?

Destrukcija i negiranje ličnog rasta i razvoja

“Moj život je totalno promašen. A za to su krivi moji roditelji.”- bile su prve Miline reči kad smo počele razgovor. Počela je priču o njima i sve što je govorila nije išlo u prilog tome da  je bila zlostavljana. Sve što su radili, radili su sa najboljom namerom. Podržavali su je u njenim odlukama još dok je bila mala devojčica, bili ljubazni i nikad je nisu zlostavljali. Mada se pod rečju “zlostavljanje” danas svašta podrazumeva. Čak je i sada u njenim tridesetim materijalno podržavaju. Odakle, odakle onda to anti-roditeljsko osećanje kod  Mile?

Read More

Negativne emocije kao deo života

Šta sve možemo da uradimo da bismo se osećali bolje?

Često radim sa anksioznim ljudima, sa onima koji imaju panične napade, razne fobije i strahove, opsesivne misli i radnje koji ih onemogućavaju da svoj život žive u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima. Katastofiranje i generalizacije  uvek vode do vrlo intenzivnih negativnih emocija.

Read More

Život u začaranom krugu ćutanja

Prepoznaj, prihvati, razumi, reci kako se osećaš, postavi granice

Upoznali su se na venčanju njene dobre drugarice. Nije joj se naročito dopao. Ali dala mu je broj telefona. Zašto? Zato što je tražio. Posle nedelju dana se pozvao da dođe kod nje.

Read More