Ljubav bez strasti

 

Zora i Marko su već 10 godina u braku. Započeli su vezu još u studentsko vreme, venčali se po završetku fakulteta, našli dobra zaposlenja, dobili dvoje dece i… stigla je emotivna kriza. Oni su mladi ljudi, zdravi, uspešni i na prvi pogled ispunjeni i srećni. Međutim, izgubili su strast koja ih je na početku veze približila i spojila.

Marko mi se obratio za pomoć. Jednostavno je osećao da mu “nešto u ovakvom životu nedostaje, a zna da mu je nadohvat ruke, samo što nikako da ga prepozna i dobije”. Nije imao dvoumljenja oko toga koliko voli Zoru i porodicu (iako ju je prevario). Bio je potpuno siguran da je još uvek ona ta sa kojom želi da provede ostatak svog života. Ubrzo se i Zora priključila našim razgovorima i počeli smo da radimo na PONOVNOM OŽIVLJAVANJU STRASTI između njih.

Postoje tri nivoa odnosa između partnera:

Na prvom, najnižem nivou, svako od partnera teži samo da zadovolji svoje potrebe i ne zanimaju ga potrebe partnera – SEBIČNA LJUBAV – “moje su potrebe na prvom mestu”. Pre nego što se nešto pruži partneru, kalkuliše se koliko je on dužan. S druge strane, ne prima ništa jer neće da bude dužan, a pri tome ne zna ni šta je cena. Odnos je na staklenim nogama. Uopšte nema poverenja i zajedništva. U takvom se odnosu ne zadovoljava ni jedna od 6 ljudskih potreba i takvi odnosi kratko traju.
To je nivo na kome se susreću ženstvenost i muževnost. To je bazični nivo fizičkog privlačenja.

Muškarac razmišlja: “Ja želim seks sa njom i dobiću ga pošto-poto, bolje je da ona to razume i da bar malo u tome uživa”. Žena koja prihvata takvu ulogu, koristi seks da dobije ono što u stvari želi. Ona manipuliše njime, da bi dobila ono što joj on nudi – njegov novac, uticaj u društvu …
Ovakav nivo odnosa je potpuno nesvestan. Svaka veza počinje na ovakav način. Na žalost, mnoge ostanu na tom nivou i ako dođe do braka, on je uglavnom takav da dvoje žive kao stranci, povremeno dosegnu sledeći nivo u odnosima, ali ako se oba partnera ne nađu na višem nivou, onda se onaj koji je dospeo do višeg nivoa brzo vraća na bazični nivo. I tako veza propada, završava razvodom, ili ako ostanu u vezi onda je to uvek zbog ekonomskih razloga, vaspitanja i davanja prevelikog značenja onome “šta će drugi reći”.

Partneri koji ostanu u takvoj vezi su nesrećni, neispunjeni, ako imaju decu, i ona pate. Drugi nivo bi se mogao opisati kao NIVO RAZMENE, kao neki neizrečen ugovor. Ti dobijaš svoje, a ja svoje.

Partneri stalno vagaju koliko daju drugome i trude se da to nikako ne bude više od onoga što primaju. Odnos je fin i kulturan, postoji poštovanje i prihvatanje, ali nema strasti i seksualnost je na neutralnom nivou. Uvek postoji opasnost da jedan od partnera ne da dovoljno jer je procenio da ne prima onoliko koliko želi.

Setite se da je procena uvek subjektivna. “Ja mislim da mi partner ne pruža ono što zaslužujem, a on misli da mi daje više nego što treba”, i tako dolazi do prezasićenosti i otuđenja. Najveći broj veza je na ovom nivou.

Mnogi brakovi i posle 20 godina spolja izgledaju idealno, a onda jednog dana neko od partnera shvati da to nije to. I dolazi do razvoda.

Treći nivo odnosa je BEZUSLOVNA LJUBAV – potrebe partnera su na prvom mestu. U takvom odnosu strast je na najvišem nivou. Okrenuti smo otkrivanju potreba partnera i ne razmišljamo šta ćemo dobiti zauzvrat. Stalno smo okrenuti jedno drugom i trudimo se da se što bolje razumemo. Njegove potrebe su i moje, kad je on srećan i ja sam. U takvoj vezi je prisutno ogromno poverenje i sigurnost, uživanje u zajedničkom životu.

Pošto sam Zori i Marku predstavila ovaj teorijski okvir, počeli smo da radimo. Shvatili su da je njihov odnos najčešće na drugom nivou, nivou Razmene. Dešavalo se da dođu i na onaj najniži, nivo Sebične ljubavi.

Zora je odbijala intimni kontakt sa Markom iz želje da manipuliše njim, a on je počeo da zadovoljenje svoje potrebe traži sa strane. Tako je i došlo do prevare. Naravno da je ona bila povređena, ali radeći na tom osećanju shvatila je da nije u pitanju samo povređenost zbog samog fizičkog čina prevare. Suočila se sa tim da ga je ona svojim ponašanjem naterala da ono što mu ona nije pružala, potraži na drugom mestu. To je pre svega bila činjenica da Marko u njihovom odnosu nije zadovoljavao potrebu za značajnošću, za ljubavlju i povezanošću. A Zora je gubila zadovoljenje potrebe za sigurnošću, jer je on fizički prevario.

Uz moju pomoć, Zora se suočila sa raznim strahovima i obrascima ponašanja koje je nasledila vaspitanjem od svoje majke. Mnoge su se okolnosti za žene promenile, naročito za one prve generacije naših majki koje su sticale obrazovanje, počele da se zapošljavaju na poslovima koje ranije žene nisu obavljale. Osećale su se jednake muškarcima i tako počele da gube na svojoj ženstvenosti, na onome što privlači surotno, muževnost. Zato i jeste danas najveći broj brakova na drugom nivou, nivou Razmene.

Pravu ljubav i strast je moguće ostvariti tek na trećem nivou Bezuslovne ljubavi. To je ono osećanje jedinstva, kad zadovoljavajaći svoje potrebe, zadovoljavamo i potrebe partnera. Kad smo jedno.

Zora i Marko su ovladali veštinama koje su potrebne da povrate strast i poverenje. To je ono nešto što je Marko na početku opisao kao da “zna da mu je nadohvat ruke, a nikako da ga prepozna i dobije”.